A

ADAM BOGOSAVLJEVIĆ
Adam Bogosavljević (1843-1880) je bio srpski političar, predstavnik radikala i pristalica ideja Svetozara Markovića. U Narodnoj skupštini zastupao je seljake i tražio smanjenje činovničkih plata i demontažu birokratskoga sistema. Rođen je u Koprivnici kod Zaječara u krajinskom okrugu. Upisao se na Filozofski fakultet Velike škole u Beogradu, ali se pred sam kraj studija vratio rodnome mestu ne bi li se posvetio zemljoradnji kao i prosvećivanju naroda. Vrativši se rodnome mestu, biva izabran za člana Društva za poljsku privredu, a postaje i saradnik lista Težak, u kojem je iznosio svoje ideje o unapređenju zemljoradnje i obrazovanju naroda. Dužnost predsednika Koprivničke opštine vršio je do kraja svoga života. Bogosavljević je 1874. izabran u Narodnu skupštinu i ubrzo je postao vođa male grupe radikalsko-socijalističkih poslanika. Na izborima 1875. radikali-socijalisti su značajno uvećali svoj broj u skupštini, ali su ostali manjinska grupa. Oni su usvojili program Prve internacionale i zagovarali su slobodne socijalističke zajednice koje su među srpskim seljaštvom nalazili veću podršku nego vladine činovničke institucije. Bogosavljevićeve pobede u skupštini su bile malobrojne, ali su mu uvećavale podršku među seljaštvom. Po prvi put izabran je za poslanika 1874. zajedno sa Milijom Milovanovićem. Pored liberala i konzervativaca oni su treća stranka, ali tada samo sa dva člana u skupštini. Na Narodnoj skupštini podneli su 1874. nekoliko predloga sa ciljem da naruše birokratski sistem. Kada je Skupština 1875. raspuštena počelo je ganjanje opozicionih poslanika. Adama su zatvorili zbog nekakvoga govora, ali među seljacima su se raširile glasine da su ga ubili, pa je vlast morala da seljacima dokaže da je Adam živ. Seljaci su ga onda odvukli u selo, a posle toga su najpre kapetan, a onda i ministar pravde neuspešno pokušavali da pored buntovnih seljaka sprovedu Adama ponovo u zatvor. Izabran je 1875. ponovo za poslanika. I pored svih slabosti, ovakvog programa ne može se umanjiti istorijski značaj njegovog seljačkog pokreta Svojom ideologijom i veoma zapaženom poslaničkom aktivnošću u Skupštini. Adam i njegovi narodnjaci su uspeli da probude učmalo selo i načine ga pravim političkim činiocem parlamentarne borbe, pripremivši ga za mnogo krupnije političke ciljeve. Zahvaljujući toj borbi, ideja o lokalnoj samoupravi je prerasla u ideju o odgovornoj vladi, koja se brzo širila po narodu. Nakon Adamove zagonetne smrti formirana je Narodna radikalna stranka. Po zaključenju drugog saziva Narodne skupštine u Nišu, sa znanjem ministra unutrašnjih dela Jakov je bio uhapšen u Zaječaru  marta 1880. pod optužbom da je zajedno sa stricem Radisavom Bogosavljevićem samovoljno uzeo oko 150 oka kukuruza iz opštinskog koša, za gladne stanovnike njegovog sela, koje je bilo opustošeno tokom Srpsko-turskog rata. Iako je delo počinio još 1876. policija je to delo proglasila razbojništvom i zatvorila Adama. Kako je bolovao od zapaljenja pluća, dan nakon toga su ga prebacili u bolnicu, gde je umro. U narodu se govorilo da je vlast otrovala Adama, pa se tražila obdukcija. Obdukciju su izvršila dva lekara po izboru Adamovih prijatelja i oni su aprila 1880. potvrdili da je umro od upale pluća, ali opozicija je i nakon toga optuživala vladu da je otrovala Adama.

Adam Bogosavljević

ARHEO ETNO PARK RAVNA
Arheo-etno park nalazi se u Ravni 8 km severno od Knjaževca u dvorištu stare seoske škole. Najstarije kuće u selu sagrađene su početkom dvadesetog veka, a zgrada škole je izgrađena 1906. godine. Blizina antičkog utvrđenja Timacum Minus uticala je da se u ovom selu smesti Arheo-etno park. Izgradnja je započeta  1977, a zvanično otvaranje bilo je 1989. godine. Osnovna zamisao je prikazivanje značajnih arheoloških nalaza sa lokaliteta Timacum Minusa u okviru arheološke postavke u zgradi škole i u Lapidarijumu, ali i upoznavanje sa istorijatom arheoloških istraživanja obližnjeg lokaliteta. Pored arheološkog sadržaja park ilustruje ambijent patrijarhalne seoske zajednice XIX veka timočkog kraja sa stambenim i privrednim zgradama. Etno-park čine kuća iz Gornje Kamenice u čijem je podrumu formiran Muzej knjaževačkih vina sa vinotekom, kuća iz Berčinovca, ambar iz Belog Potoka i kazanica za pečenje rakije sa lulom od “trešnjevog” drveta iz Pričevca. Ovakav način izlaganja omogućio je da se sačuva dugogodišnje iskustvo i domet narodnog graditeljstva, ali i ostvarenje neposrednog kontakta posetioca sa predmetima. Posetioci su u mogućnosti da se upoznaju sa tradicionalnom kulturom stanovanja i objektima narodne arhitekture ovog kraja. U poslednjih deset godina Arheo-etno park dopunjen je još jednim objektom izgrađenim po uzoru na kuću “Gazdića” iz sela Radičevac na Staroj planini u kojoj se, pored manje sale za konferencije i degustacije tradicionalne trpeze, vina i rakija knjaževačkog kraja, nalazi i informativni turistički centar sa suvenirnicom. U okviru parka formirana je i radionica za izradu tradicionalne grnčarije sa replikama antičke i tradicionalne grnčarske peći. U prostoru stare seoske škole napravljena je i opremljena konzervatorska laboratorija. Arheo-etno park, pored različitih obrazovnih i kreativnih programa, organizovanja radionica, pruža mogućnost smeštaja i organizacije različitih skupova, kulturno-turističkih i obrazovnih programa kao i naučno-istraživačkih kampova.

Arheo etno-park Ravna

ARHIV NEGOTIN
Kao posebna institucija, Istorijski arhiv u Negotinu osnovan je odlukom Narodnog odbora grada Negotina, a na predlog Uprave Muzeja 8. marta 1952. godine, pod nazivom Gradska državna arhiva u Negotinu. Savet za prosvetu, nauku i kulturu NR Srbije je već 26. juna 1952. godine potvrdio ovu odluku i na osnovu Zakona o državnim arhivima doneo rešenje u kome je stajalo: „Za područje rada novoosnovane Gradske državne arhive u Negotinu određuje se područje srezova krajinskog, ključkog i porečkog, koji se u tom cilju odvajaju od dosadašnjeg područja Gradske državne arhive u Zaječaru“. Do 1959. godine arhiv je nosio naziv Državni istorijski arhiv Negotin. Od 1959. godine do 1965. naziv je glasio Istorijski arhiv sreza Negotin. U periodu od 1965. do 1967. godine arhiv nosi naziv Istorijski arhiv sreza Zaječar – Negotin. I narednih godina ova institucija kulture je više puta menjala naziv, sve do 1996. godine kada dobija naziv koji nosi i danas.
Ukupna količina građe u arhivu iznosi 1.500 metara. Mikrofilmovane su Crkvene matične knjige i digitalizovano je 70% ovih knjiga koje su kategorisane kao kulturno dobro od izuzetnog značaja. Arhiv je institucija osnovana sa ciljem da se bavi zaštitom arhivske građe i registraturskog materijala, pored dokumenata koji se čuvaju u sklopu arhivskih fondova i zbirki, evidentira i podatke o stvaraocima i imaocima građe van Arhiva, u registraturama. Širok je spektar delatnosti i isti ima veliku funkciju.
Tako Arhiv preko 30 godina na području koje pokriva, u sklopu obimnog posla, jedini vrši neposredan uvid, i preko svojih stručno osposobljenih radnika organizuje savetovanja i stručno pružanje pomoći, nadgleda i ustrojava pravilan sistem kancelarijskog poslovanja kod svih organa i organizacija stvaralaca arhivske građe. Negotinski arhiv je u proteklim godinama organizovao predavanja i seminare za administrativne radnike i radnike koji rade na poslovima Narodne odbrane u registraturama, u čemu je posebnu ulogu imala ova služba Arhiva, koja je bila prisutna i na drugim predavanjima bitnim za razmenu iskustava.

Arhiv Negotin

Ovaj projekat je sufinansiran sredstvima Ministarstva kulture i informisanja
,,Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”