Đ

ĐORĐE GENČIĆ
Đorđe Genčić je rođen u selu Veliki Izvor pored Zaječara 1861. godine u bogatoj i uglednoj porodici. Posle završene srednje škole u Zaječaru i Beogradu odlazi u Beč gde studira ekonomske nauke, a kasnije u Rusiju, gde studira vojne nauke. Bio je industrijalac, vlasnik rudnika, ministar unutrašnjih poslova u vreme kralja Aleksandra Obrenovića, politički „vođa“ zavere protiv kralja Aleksandra i gradonačelnik Niša. Bio je oštar protivnik ženidbe kralja Aleksandra Obrenovića sa građankom Dragom Mašin. Zbog javne osude ovog braka i političkih rasprava Genčić je bio osuđen na sedam godina zatvora, od čega je odslužio jednu. Po obrazovanju nove vlade pod Karađorđevićima Genčić je bio ministar narodne privrede, ali se ubrzo povukao iz političkog života. U balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu bio je dopisnik ruskih listova u srpskoj vojsci. Pošto nije imao dece, svo imanje je zaveštao sestrićima, s tim da posle njegove smrti pripadne državi Jugoslaviji. Umro je u Beogradu 1938. godine. U njegovoj porodičnoj kući smešten je Muzej Nikole Tesle. Stari Beograd pamti Đorđa Genčića kao gospodina koji se, uvek uglađen, obučen po poslednjoj modi i evropskog ponašanja, nosio čak s kraljem Milanom za koga se tvrdilo da u tom pogledu nema premca. U Srbiji će Genčić ostati više poznat kao „čovek krvavih ruku“, kako ga je javnost nazvala, ličnost koja je bila mozak zavere protiv kralja Aleksandra Obrenovića i kraljice Drage. Zavera se 29. maja 1903. završila smrću kraljevskog para, ali to je bio i kraj Genčićeve političke karijere. Moćnici su otišli u grob a on u zaborav.

Đorđe Genčić

ĐORĐE STANOJEVIĆ
Prva hidroelektrana u Srbiji je bila puštena 1900. godine i to sa Teslinim sistemom višefaznih struja, elektrocentrala „Pod gradom“ u Užicu na Đetinji. Zaustavljena 1970, pa ponovo pokrenuta 2000. Druga hidrocentrala je puštena na rečici Vučjanka u blizini Leskovca 1903. godine. Za ove dve i još mnoge hidrocentrale sagrađene pre Prvog svetskog rata u Srbiji zaslužan je Đorđe Stanojević. Đorđe M. Stanojević je bio srpski fizičar, profesor Velike škole, profesor i rektor Beogradskog univerziteta. Zaslužan je za uvođenje prvog električnog osvetljenja i izgradnju prvih hidroelektrana u Srbiji. Stanojević je rođen  7. aprila daleke 1858. godine u Negotinu, gde je završio četiri razreda osnovne škole i četvororazrednu nižu gimnaziju. Više razrede gimnazije završio je u Beogradu, zatim je 1877. upisao Prirodno-matematički odsek Filozofskog fakulteta u Beogradu. Tih godina je, još kao visokoškolac, pisao svoje prve stručne radove. Godine 1881. diplomirao je na Velikoj školi u Beogradu i profesor Kosta Alković ga je zadržao kao asistenta pripravnika na Katedri za fiziku. Iste godine boravio je u Parizu na prvoj međunarodnoj izložbi o elektricitetu. Na položaju asistenta je ostao do 1883. godine kada je položio profesorski ispit iz fizike, mehanike i astronomije. Iste godine je postavljen za profesora fizike u Prvoj beogradskoj gimnaziji. On se  bavio  i istraživanjima iz oblasti fizike, mehanike, astronomije, kao i novim tehničkim pronalascima: fotografijom u boji, rashladnim uređajima i drugim oblastima. U periodu od 1883. do 1887. godine bio je, kao pitomac Ministarstva vojnog, na studijama i radu u najpoznatijim astronomskim i meteorološkim opservatorijama Evrope.
Zbog svojih rezultata dobio je poziv od strane Pariske opservatorije da učestvuje u naučno-istraživačkoj ekspediciji radi proučavanja Sunca i to u Petrovsku gde je učestvovao u proučavanju potpunog pomračenja Sunca, a dve godine kasnije i u drugoj naučno-istraživačkoj ekspediciji radi proučavanja Sunca i termičkog spektra u Sahari. Za to vreme, i nešto kasnije, objavio je nekoliko naučnih radova iz astrofizike u izdanjima Pariske akademije nauka. To su prvi naučni radovi iz astronomije uopšte kod Srba.Đorđe Stanojević je mnogo puta boravio u evropskim gradovima gde je učestvovao na skupovima i izložbama iz raznih oblasti nauke i tehnike, prikupljao znanja i iskustva koja je, odmah potom, pokušavao preneti u svoju zemlju. Zaslužan je za uvođenje prvog električnog osvetljenja u Beograd i tadašnju Srbiju, krajem osamdesetih godina 19. veka, umesto do tada preovlađujućeg gasnog osvetljenja. To je Beograd uvelo među prve prestonice Evrope sa potpuno električnim osvetljenjem. Godine 1887. postao je redovni profesor fizike i mehanike na Vojnoj akademiji, a 1893. je postao redovni profesor eksperimentalne fizike na Velikoj školi u Beogradu. Sredinom prvog desetleća dvadesetog veka je postao redovni profesor Univerziteta u Beogradu, a 1909. godine i dekan Filozofskog fakulteta u Beogradu. Školske 1913/1914. godine postavljen je na mesto rektora Beogradskog univerziteta, i na tom mestu ostao sve do 1919. godine. Bio je prijatelj i poštovalac dela Nikole Tesle, napisao je knjigu „Nikola Tesla i njegova otkrića“. Zaslužan je za izgradnju prvih hidroelektrana u Srbiji. Konstruisao je i Beogradsku termocentralu, a zaslužan je i za prvo demonstriranje radija 1908. godine u Beogradu. U svojim predavanjima na Fizičkom institutu Velike škole, juna 1901. godine, Stanojević je zaključio da „…Vodopad koji najviše snage u sebi ima, bez sumnje je vodopad Vučjanskog potoka blizu sela Vučja“, oko 17 kilometara daleko od Leskovca. Umro je 24. decembra 1921. godine u Parizu. Zarad njegovih dela i dostignuća Elektroprivreda Srbije povodom svog dana, 6. oktobra, dodeljuje priznanje „Đorđe Stanojević“ za doprinos u razvoju srpske elektroprivrede. Bista Đorđa Stanojevića je i ispred zgrade beogradske elektrodistribucije.
Pri kraju života celokupnu nepokretnu imovinu u svome rodnom gradu Negotinu, zaveštao je kao legat Negotinskoj gimnaziji, da bi se od prihoda školovao jedan talentovan i jedan siromašan učenik.Način na koji je radio, veliko poznavanje struke, ozbiljnost i čestitost u radu, ostavili su trajni trag na rad Đorđa Stanojevića, a njegov doprinos razvitku Srbije, označava novu eru ne samo u privrednom već i opšte kulturnom pogledu, s toga sa pravom možemo reći da je sin ovog tla i ponos  Negotina i negotinaca. U prostorijama Elektrodistribucije u Negotinu, nalazi se spomen soba posvećena ovom velikom srpskom naučniku o kome su i negotinci pisali, pevali, knjige objavili, svoj trg i veliki broj ulica, nazivima upravo njemu posvetili.

Đorđe Stanojević

Ovaj projekat je sufinansiran sredstvima Ministarstva kulture i informisanja
,,Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”