E

EHO – muzičko likovna kolonija
Eho-muzičko-likovna kolonija, svoju priču u slavu umetnosti, započela je 1999. godine. Ovaj internacionalni muzičko-likovni festival, godinama unazad, okupljajući muzičare i slikare iz naše zemlje i inostranstva, uspešno organizuje Dom kulture Stevan Mokranjac u Negotinu.Nastavljajući svoju tradiciju, organizovana je jubilarna dvadeseta likovna kolonija Eho muzike.
Kroz koloniju je prošao veliki broj umetnika a stvoren je pozamašan fond umetničkih dela koji broji oko 430 slika, skulptura, crteža, digitalnih printova, fotografija… Upravo zahvaljujući tome sve javne ustanove u gradu imaju određeni broj tih dela koja praktično krase njihove prostore. Slikari iz svih krajeva Srbije, do 4. avgusta stvarali su u ambijentu Mokranjčevog rodnog grada, ali i drugih prepoznatljivih krajinskih lokaliteta.
Radovi nastali na koloniji „Eho muzike“ predstavljeni su javnosti na izložbi u okviru 53. „Mokranjčevih dana“. Pokrovitelj Likovne kolonije Doma kulture „Stevan Mokranjac“ je Opština Negotin, a veliku podršku kao i svih godina ranije, pružila je Hidroelektrana „Đerdap 2“, koja kao društveno odgovorno preduzeće već duže od jedne decenije pomaže njeno ali i održavanje muzičkog Festivala „Mokranjčevi dani.

Eho (muzičko, likovna kolonija) Negotin

EPARHIJA TIMOČKA
Timočka Eparhija obuhvata istok Srbije, kroz koji protiče reka Timok, po kojoj je ova eparhija i dobila svoje ime. Eparhija, zapravo, obuhvata sliv Timoka. Sa zapadne strane dotiče Crni Timok a sa južne Beli da bi se u samom Zaječaru sastali i obrazovali Veliki Timok. Pored Zaječara važni gradovi, opštine u eparhiji su Bor, Negotin i Knjaževac. Prema brojnim spisima, pre oslobođenja Timočke krajine od turskog ropstva i uspostavljenja statusa eparhije, ove oblasti su bile pod duhovnom upravom, delom Vidinske mitropolije, delom Niške, a najmanjim delom Beogradske. U toku gotovo sto sedamdeset godina života Eparhije timočke, upravljalo je njome deset episkopa. Eparhija je jednom prilikom bila ukinuta, od 1886. do 1890., a u više navrata su njome administrirali episkopi susednih eparhija. Prilikom svoga doseljavanja, SRBI su na ovo područje zatekli već organizovani crkveni život sa episkopom čije je sedište bilo u gradu Akve na Dunavu, negde kod današnjeg Prahova. O veoma živom i u svakom pogledu razvijenom i ustrojenom životu od najranijih vremena, svedoče mnogobrojni ostaci naseobina, posebno rimskih. Od 11. veka ulazilo je ovo područje u sastav Ohridske arhiepiskopije. Kako se nalazilo na tromeđi srpsko-rumunsko-bugarskoj, menjalo je ono i svoju pripadnost u crkvenom pogledu. Pripadalo je i Ohridskoj i Trnovskoj i Pećkoj i Carigradskoj crkvi. Za vreme austrijske vlasti nad severnom Srbijom (1718—1739) pripadala je Timočka Krajina Vršačkoj eparhiji u sastavu Beogradsko-karlovačke mitropolije. Posle ukidanja Pećke patrijaršije (1766) bilo je ovo područje najpre u sastavu Vidinske eparhije pod vrhovnom vlašću Carigradske patrijaršije, pod kojom je ostala sve do 1831. godine. U vreme Prvog srpskog ustanka (1804—1813) ova oblast bila je pod vlašću beogradskog mitropolita, poreklom Grka. Kada je 1830. sultanovim hatišerifom Srbija postala autonomna kneževina, sa Milošem Obrenovićem kao naslednim knezom na čelu, ishodio je knez Miloš 1831. od Carigradske patrijaršije tomos kojim se u Kneževini Srbiji obrazuje autonomna mitropolija sa višom jerarhijom sastavljenom od Srba. Prvi mitropolit oslobođene Srbije bio je Melentije Pavlović. Kada je 1833. Timočka krajina pripojena Kneževini Srbiji, odmah su preduzeti koraci za osnivanje nove srpske eparhije za ovu oblast.

Eparhija Timočka

Ovaj projekat je sufinansiran sredstvima Ministarstva kulture i informisanja
,,Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”