I

ILINSKO VRELO
U selu Ilino, godinama unazad se održava Sabor dečjeg narodnog stvaralaštva, koji je pokrenulo Kulturno-umetničko društvo „Ilinsko vrelo“, kako bi se kroz pesmu, igru i svirku, kod dece razvijao osećaj čuvanja tradicije. Sabor se održava u etno-kompleksu, u centru sela, gde se nalazi i zavičajna kuća vajarke Ljubinke Savić Grasi, nedaleko od čuvenog vrela Ilinske reke. Sabor je prvi put održan 2. avgusta 2011. , a poslednjih godina organizatori su odlučili da datum održavanja manifestacije vežu za drugi vikend u julu mesecu. Poseban sadržaj manifestacije su radionice kroz koje deca uče stare čobanske igre i zajedno sa bakama pripremaju jela tradicionalne kuhinje. Organizatori dečjeg Sabora su mesna zajednica Ilino i KUD „Ilinsko vrelo“, a pokrovitelji su Opština Boljevac, Kulturno-obrazovni centar i Turistička organizacija.

Ilinsko vrelo Boljevac

ISTOČNA TRIBINA
U Zaječaru se fudbal igra, trenira i živi bezmalo celog veka, i stadion podno Kraljevice pokupio je u bogatoj istoriji veliki broj pobeda, nedaća, kao i sportskih anegdota. Takođe ove godine obeležava se još jedan sportskih jubilej – Dvadeset godina od formiranja navijačke grupe FK Timok u gradu i zemlji,  poznatijih kao „Otrovi“. Za najvatrenije navijače fudbalskog kluba Timok, Otrove, rezervisana je Istočna tribina, mesto gde je pre dvadeset godina nastalo organizovano navijanje u Zaječaru. Do Istočne trebine stiže se tako što se pristalice Otrova pred utakmicu u kojoj je Timok domaćn okupe kod Tackove česme i u koloni uz pesmu i navijanje zauzmu svoje mesto za bodrenje svog voljenog kluba – a to je istočna strana Gradskog stadiona. Pre dvadeset godina Otrovi su mahom bili tinejdzeri, prepozntjivi po nestašlucima i spremnosti da njihove intervencije na utakmici prevaziđu granice dozvoljenog, ali u dve decenije postojanja najbitniji epitet koji može da se stavi uz ovu navijačku grupu je ljubav prema klubu kao i neosporni lokalpatriotizam. Ljubav prema klubu su dokazivali, po suncu i kiši, u drugim i zoznskim ligama, na brojnim gostovanjima po Srbiji, koja su u protekle dve decenije prevazišle brojke od 300 putovanja, vozom, autobusom ili autostopom. Ljubav prema rodnom gradu ogledao se u humanitarnim svirkama, kao i zajedničkim uređenjima parkova i igrališta u Zaječaru. Kada govorimo o Otrovima zapravo mislimo na organizaciju članova koja se nije libila da svoj voljeni klub podrži i u najtežim trenucima u njegovom postojanju, navikama koji su stekli upravo na istočnoj tribini: jedinstvom, ličnim primerom, kao i samopožrtvovanošću. Tako su nastajali prepoznatljivi grafiti po gradu na dva Timoka, njihova koreografija, šalovi i zastava. Godinama ova navijačka grupa postaje sinonim za plavo-bele u Zaječaru, sa krilaticom „Istom vetru odani“. Za „najslavnije“ navijačke dane mogu se uzeti sezone u kojima je FK Timok bio član druge lige Srbije, a najhrabriji potez Otrova je verovatno prošlogodišnje imenovanje navijača u upravu samog kluba, kojim su sprečili gašenje FK Timok. Fudbalski klub Timok ove godine se takmiči u zonskoj ligi „Istok“, rangu kome po istoriji svakako ne pripada, ali uz verne navijače, mladu i talentovanu ekipu, može da se nada skorijem povratku u viši rang, a na tom putu će im sigurno bezrezervnu podršku pružiti, njihovi najvatreniji navijači sa Istočne tribine.

Istočna tribina – Gradski stadion u Zaječaru

ISTORIJAT NEGOTINA
Ime Negotin prvi put je zabeleženo u 16. veku. Mesto nije imalo značaja do 18. veka, kada je postalo važno vojno uporište. Godine 1833. Negotin je trajno ušao u sastav Srbije i od tada počinje njegov brži razvoj, koji je trajao do početka Prvog svetskog rata. Bogata su kulturno-istorijska dešavanja na tlu Negotinske krajine, prožeta uzbudljivim, koloritnim i dinamičnim dešavanjima, počev od srednjeg veka, turskih pohoda, kao i novijih dešavanja. Prema pojedinim pisanim tragovima se smatra da je Negotin naselje koje je nastalo u vreme pada srpske despotovine pod vlast Turaka, 1459. godine. Međutim, najstariji do sada poznati pisani istorijski izvori o Negotinu i Krajini potiču iz turskih popisnih knjiga Vidinskog sandžaka iz XVI veka. Negotin je 1530. godine, na osnovu tih izvora, bio malo seosko naselje sa 55 kuća.
O samom postanku Negotina ima više legendi. Jedna od njih je i ova: „U današnjem Malom selu (jedan od najstarijih delova Negotina) naselio se neki Negota sa ženom Tinom, porodicom i stadima ovaca, jer je okolina bila bogata bujnom pašom, a okolo doline su se nalazile šume i šumarci. Oko njihovog stana za ovce stvaralo se postepeno naselje i od njihovih imena Nego i Tina, nastalo je ime Negotin.“ Pak, druga legenda kaže da su u staro vreme dva velikaša zidali gradove, jedan gde je Negotin, drugi na brdu blizu sela Vidrovca (današnje razvaline Vidrov grada). Kad su završili radove, tada je onaj s brda rekao onom u dolini: „Ja sam bolji grad načinio, nego ti!“ Od „nego ti“ postalo je ime Negotin. Takođe istorijski gledano u vreme velikih seoba naroda, sa istoka su prodirala ratnička plemena i nije teško zamisliti pustoš koja je ostajala u predelu sadašnje Krajine posle svake vojne najezde. Zna se da su na prostoru Negotinske krajine svoj trag ostavili i Kelti i došljaci iz Dakije, mezijska plemena Celegari i Timaci (po kojima je reka Timok, verovatno, dobila ime).
Gledano vekovima unazad, pored brojnih podataka stoji i da se na teritoriji današnje Negotinske krajine i duž Timoka prvi od Slovena naseljavaju  plemena Negoci i Timaci čime započinje slovenska istorija ovih krajeva. Burna srednjovekovna istorija sadašnje Krajine obeležena je borbom za prevlast između Vizantije i Bugarske, a pod uticaj Srbije ovi krajevi dolaze tek u vreme kralja Milutina početkom 13. veka. Značajnije promene statusa beleži u vreme austrijske okupacije (1718-1739) kada je, po popisu iz 1736. godine, dostigao sto kuća. Sa porastom stanovništva, dobio je i veći vojni značaj. Svoj najveći napredak Negotin beleži do kraja 1860-ih, od tada počinje da stagnira i ostaje u senci drugih varoši koje ga prestižu izgradnjom komunikacija i boljim i bližim vezama sa Beogradom. Ali i pored toga, Negotin je do početka 20. veka utrostručio broj stanovnika u odnosu na 1834. godinu, tako da je u Negotinu 1900 živelo 6.342 stanovnika. Danas je Negotin veoma lepo uređen grad, naročito centralni deo, koji je koncentrisan oko šetališta i dve crkve, uz nekoliko parkova i istorijskih spomenika, svetinja, brojnih znamenitosti u samom Negotinu ali i njegovoj okolini.

Negotin

Ovaj projekat je sufinansiran sredstvima Ministarstva kulture i informisanja
,,Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”