Pogled iz našeg ugla

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Život u maloj sredini ima svojih prednosti ali i mana. Život je opušteniji, manje je gužvi u saobraćaju, cene u kafićima, restoranima, prodavnicama su niže… Niz možete nastaviti sami ali da li ovo mišljenje dele i mladi.

Mnogi kažu da njihove želje ne mogu biti ispunjene, jer nema sadržaja koji bi im to omogućili. Samim tim njihova ’’bleja’’ potpuno je opravdana. Do pre deceniju ili dve, slika je bila drukčija. Činilo se da mladi imaju više motivacije da pokrenu i realizuju različite akcije. Dovoljno je bilo samo dati im podršku ukoliko je zatraže i uživati u njihovoj kreativnosti.

Vremenom, mnogi često kažu preko noći, utihnulo je sve. Sve više se čuje, ‘’Pa za koga to da organizujemo, nema mladih, prazan je grad’’. Realno gledano ta slika jeste ona koju vidimo svakodnevno, prazna igrališta ispred zgrada, prazne ulice. No, da li je baš tako, jesu li mladi nestali iz grada? Jesu, ali ne bukvalno, mladi su u svojim sobama, uz svoje virtuelne prijatelje. Nesigurni da ostvare fizičke kontakte, introvertni i apatični, puštaju da njihovi tinejdžerski dani prođu potpuno neopaženo, ušuškani u svoju samoću u kojoj ne mogu biti izloženi ničemu lošem.

Možda je na kraju ipak pravo pitanje gde su nestali odrasli, gde je nestala njihova motivacija da pokrenu mlade i ponude im različite opcije za kvalitetno provedeno slobodno vreme?

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”
Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Mladi u manjim sredinama po difoltu imaju i manje ponuđenih kulturnih sadržaja. ‘’Dečiji centar’’ je prethodnih meseci imao sjajnu priliku da deci i mladima ponudi usvajanje veština savremenog cirkusa. ‘’Art karavan’’ realizovali su ‘’Inex cirkus teatar’’ I ‘’Bazaart’’ u saradnji sa ‘’Dečijim centrom’’. Karavan je kružio kroz četiri grada, Zaječar, Kraljevo, Kosjerić i Gornji Milanovac. Tamara Jeremić multimedijalna umetnica iz ‘’Inex cirkus teatra’’ i Nataša Milojević specijalista dramske pedagogije iz ‘’Bazaarta’’ pokazale su da umeju da prepoznaju problem i rešavaju ga na specifičan način.

Razvoj fine motorike, aktiviranje obe hemisfere mozga, uspostavljanje timskog rada… samo su neki od benefita koje nudi savremeni cirkus. Kreativnost kod polaznika/ca probuđena je ali ne i usmeravana, oni su ti koji kreiraju i daju završnu formu za nastup.

Drama u radu sa mladima koju koristi ‘’Bazaart’’ osmišljena je kao podrška mladima da izraze svoje mišljenje, stavove i emocije potpuno slobodno, osvešćujući svoje telo i svoj um.

‘’Art karavan’’ je svoje premijerno izvođenje imao 17. juna ove godine, kada je na Trgu oslobođenja u Zaječaru zvanično otvoren prvi ‘’Festival javne istorije’’, u realizaciji ‘’Dečijeg centra’’ i ‘’Centra za primenjenu istoriju’’. U nastavku je premijerno izvedena predstava ‘’Čovek bez detinjstva’’ u kojoj su se mogle čuti ispovesti dece iz ratova.

Tog dana kultura je bila na ulici, dostupna svima, zahvaljujući deci i mladima koji su pokazali da je motivacija kod njih itekako prisutna, ukoliko su uz njih odrasli koji im daju krila.

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Kada je sve počelo, mame misle devedesetih, bake misle osamdesetih. Nemam pojma ko je u pravu ali znam gomilu vršnjaka koji više puta dnevno pomisle kako bi bilo dobro da preko noći postanu poznati. Misle  da je sjajno biti medijska ličnost, ne razmišljajući i ne udubljujući se naročito u to na koji način se stiže do cilja.

O uticaju muzike i medija na formiranje ličnosti i stavova mladih ljudi, govorili su Marko Šelić Marčelo, pisac, reper, urednik stripova, kolumnista, povremeni analitičar, kao i njegov dugogodišnji prijatelj i kolega Davor Jevtić – Vorda, osnivač benda  Huti Ota Tre.

Može li se medijskim sadržajima pripisati najveća odgovornost za moralni sunovrat i odsustvo kritičkog promišljanja mladih i da li su male sredine pogodnije tle za loš uticaj medija, shodno manjku kvalitetnih živih sadržaja za mlade?

Da, može i da, jesu, jedinstveni su u odgovorima na oba pitanja. Mediji nemaju sluha za promovisanje mladih ukoliko to nije komercijalizovano. Glas mladih se ne čuje nigde, danas više nego ikad, mladi su postali roba na medijskom tržištu, kojom se lako manipuliše.

Ideal lakšeg života je u rijalitijima, na društvenim mrežama. ‘’Onda vi imate klinca koji uključi idj video I kaže, ja hoću ovako a ne kao moji roditelji koji rade za trista evra, hoću lepo, lako, prazno, glupo’’ Marčelo

‘’Uvek je lakše u toru terati manje stado ovaca nego veće’’, rekao je Vorda opisujući uticaj medija na mlade koji žive u manjim sredinama. Dok Marčelo ne deli to mišljenje, smatrajući da ni jedan kič trend nije potekao iz male sredine, već iz većih gradova.

Kako je lakše danas dopreti do mladih, knjigom, stripom ili muzikom, pitanje je bez odgovora, tik tok i instagram imaju primat.

Zašto je to tako, možda odgovor treba tražiti u odraslima, današnji klinci nisu oni od pre trideset godina, informisaniji su, brže misle, brže žive. Odrasli ne treba da se trude da ih prestignu već da ih slušaju, što više slušaju.

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”
Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Mediji kao vladaoci, mediji kao roditelji, mediji kao prijatelji, mediji kao jedini prozor u svet… Pored osnovnih faktora koji utiču na razvoj mladih, gde pre svega spada porodica, važan faktor koji utiče na formiranje stavova, vrednosti i obrazaca ponašanja mladih predstavlja i uticaj medija. Najmanji imunitet prema medijskom sadržaju i medijskoj komunikaciji imaju mladi. Mediji u 21. veku mogu više nego ikad da nametnu i manipulišu uzorima.

Kako je moguće da mediji imaju toliki uticaj na mlade, da li je to odraz društva koje je prihvatilo kao sasvim ispravno da škole ugoste poznate tik tokere/ke, a ne mlade naučnice/ke. U nedostatku roditeljskog nadzora i često roditeljskog forsiranja rijalitija, deca lako prihvataju nekvalitetne i često nemoralne sadržaje. U tim sadržajima nema mladih koji su promovisani na afirmativan način, nema istaknutih sportista, matematičara, aktivista, humanista, volontera.

I tako dok tinejdžeri preispituju sebe i svet oko sebe, mediji su tu da im ‘’pomognu’’ da pronađu svoje mesto, izgrade svoj identitet, formiraju se kao ličnosti.

Od 2015 do danas vršena su brojna istraživanja o uticaju medija na odrastanje dece I njihovo formiranje ličnosti ( Univerzitet u Beogradu,Fakultet političkih nauka, Centar za zaštitu odojčadi, dece i omladine Beograd…)  Velika većina njih, 78 procenata je rekla da im je bitno mišljenje vršnjaka, a da su im uzori uglavnom osobe koje se pojavljuju kao jutjuberi ili influenseri. Malo više od polovine anketiranih 53% je reklo i da je spremno da zbog popularnosti u društvu, promeni svoje mišljenje ukoliko se ono razlikuje od mišljenja većine vršnjaka sa kojima se druži.

Mediji i medijska kultura utiču na svakodnevni život, norme ponašanja i sam identitet. Na taj način mediji određuju definiciju lepote, uspešnosti i moći. Njihovom uticaju najpodložnija su deca i mladi.  Uzori mladih na globalnom nivou su influenseri, jutjuberi, instagrameri. Oni su komercijalni, prilagođeni masi. Zamislite svet u kome su uzori neki poznati pisci ili neki mladi ljudi koji menjaju svet, kvalitetni mladi ljudi koji ne mogu da dođu do izražaja.

Pre trideset i četrdeset godina bilo je in čitati knjige, Hese, Niče, Šopenhauer… čitali su se već u starijim razredima osnovne škole. Muzika je uticala na kritičko promišljanje mladih, porodica je bila stub društva.

Možda koren problema leži baš u vremenu u kojem živimo, možda je koren problema u tome što roditelji ne mogu da provode vreme sa svojom decom na način na koji su to roditelji činili nekad. Ali roditelji koji rade 12 sati dnevno da bi priuštili stan, račune, hranu i te neke osnovne potrepštine, prosto nemaju vremena da provode sa svojom decom. I tako dok jedni vrše istraživanja, drugi kritikuju na društvenim mrežama, mladi preko noći žele da postanu popularni i kao osnovnu meru uspeha cene samo materijalnu. Moralni sunovrat mladih je očigledan, uzoci su mnogobrojni ali svakako mediji zauzimaju zasluženo prvo mesto.

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Emisija “Pogled iz našeg ugla“ osmišljenja je sa ciljem da mladima ukaže na moguće odgovore ili predloži rešenja za probleme koji ih muče. Problem koji je u prethodnoj deceniji postao akutan definitivno je vršnjačko nasilje. Stoga smo u emisiju pozvali Dr specijalistkinju urgentne medicine Sanelu Radisavljević članicu tima za zaštitu dece od nasilja u OŠ Ljuba Nešić i srednjoškolca Pavla Jankovića.

Kada su 2007 godine u školama oformljeni timovi za zaštitu dece od nasilja, sigurno je namera bila da se nasilje suzbije ili makar svede na minimum. Tim se formira svake godine, čine ga direktor, učitelji, nastavnici i predstavnik saveta roditelja. Po prijavi tim sagledava problem i daje preporuke za dalje delovanje. Nakon izlaganja slučaja dve sukobljene strane utvrđuje se nivo nasilja, ukoliko je prekršajni,  ingerencije tima su interventne, slučaj prosleđuju dalje, policiji, Centru za socijalni rad i tužilaštvu. Na žalost često se dešava da slučaj intervencije zbog utvrđenog nasilništva izaziva lanac nasilja kod drugova i drugarica samog nasilnika

Koliko je dete sposobno da prepozna različite nivoe nasilja i da li je u stanju da se zaštiti ukoliko nema vršnjačku podršku – o tome je govorio Pavle, osvrnuvši se na slučaj Alekse, dečaka koji je ne mogavši više da izdrži nasilje, rešio problem tako što je “pobegao“ u smrt.

Šta nam ostaje nakon ovog kratkog razgovora? Nekako smo samo dotakli, zagrebali po površini, otvorili iznova i iznova ista pitanja. Može li se nasilje zaustaviti? Zašto je odgovor na nasilje skoro uvek nasilje? Ko snosi veću odgovornost, nasilnik ili posmatrač? Zašto školu deca mapiraju kao nesigurno mesto?

Zašto, zašto, zašto…..zašto nema odgovora? Pa možda je krajnje vreme da odrasli shvate kako se ovaj problem ne rešava kampanjski, niti intervencijom onda kada se nasilje desi. Problem se rešava u kontinuitetu . Razgovor, razumevanje, podrška………………. 24/24h.

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”
Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Pravo na zaštitu od svih oblika nasilja predstavlja osnovno pravo svakog deteta/mlade osobe, utvrđeno u UN Konvenciji o pravima deteta 1989 i drugim dokumentima Ujedinjenih nacija, Saveta Evrope i ostalih međunarodnih organizacija, koje je država Srbija ratifikovala kao članica tih organizacija. Potvrđivanjem ratifikovanjem Konvencije o pravima deteta naša zemlja je preuzela obavezu da preduzima mere za sprečavanje nasilja nad decom i da obezbedi zaštitu deteta od svih oblika nasilja u porodici, institucijama i široj društvenoj sredini.

Konvencija o pravima deteta sadrži posebne odredbe o pravima deteta na fizički, psihički i moralni integritet.

No šta se dešava onda kada je taj integritet narušen, imamo li kao društvo dovoljno kapaciteta da prepoznamo urušavanje na svim nivoima, imamo li dovoljno kapaciteta da pružimo mere podrške za psihički I fizički oporavak deteta koje je doživelo neki nivo nasilja?

Svakodnevne vesti iz crne hronike dovele su do potpunog gubitka empatije prema žrtvama. Društvene mreže pune su onih koji javno kroz eksplicitne scene nasilja dobijaju milionski broj pregleda. Deca su izložena riziku svakodnevno, ne rasuđujući pravilno o tome šta je nasilje, podvodeći sve kroz trend I borbu za lajk.

Nedavno je na najpopularnijoj mreži postavljen snimak momka koji zarađuje velike svote novca na izazovima koje postavlja i sprovodi za najmlađe, kojima je ova mreža nezvanično dostupna, bez obzira na zvanino ograničenje u godinama. Zamislite dete od 10 ili 12 godina koje gleda scenu u kojoj njihov idol kaže ‘’Sada ću nekog da stavim u top’’, pogleda oko sebe, uhvati prvog klinca na ulici i ubaci ga u top.

Ostaje potpuno nejasno na kraju koja je naša uloga u ovoj objavi na mrežama. Da li smo mi ti koji su odavno pristali prećutno da budemo oni koje ispaljuju iz topa i jesmo li mi ti koji su najmlađima preneli taj model ponašanja? Da li smo mi ti koji u ovim suludim  vremenima rešavamo problem tako što slabije ubacujemo u top i da li smo mi ti koji su najmlađima preneli taj model ponašanja?

Na ova pitanja ja nemam odgovor a vi? Ma nije ni važno, šta bih sa tim saznanjem.

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Učenički parlament je formalna institucija garantovana zakonom, koja učenicima pruža demokratski način udruživanja radi predstavljanja interesa svih učenika u školi, kao i učešće učenika u donošenju odluka koje ih se direktno tiču.
U emisiji “Pogled iz našeg ugla“ o važnosti postojanja parlamenta govorili su Sara Milošević predsednica učenikog parlamenta u Ekonomsko trgovinskoj školi i Dimitrije Stanković predsednik učeničkog parlamenta u Gimnaziji.
Sara je mišljenja da učenički parlament doprinosi razvoju kolektivnih odnosa sa profesorima, drugim školama i lokalnom zajednicom. Kao jedan od prioriteta u delovanju parlamenta navodi razvoj filantropije kod svojih vršnjaka kroz kontinuirana organizovanja humanitarnih akcija.
U Ekonomsko trgovinskoj školi predsednik se bira jednom u četiri godine. Sara je zadovoljna motivisanošću drugih učenika/ca za aktivan rad “ mladi ljudi treba da shvate koliko je važno da donose odluke, jer na taj način jačaju samopouzdanje i postaju odgovorne osobe“ kaže Sara.
Dimitrije je u junu pobedio na izborima u Gimnaziji. Njegova kampanja ocenjena je kao najkreativnija ali i najubedljivija, ako je sudeći po procentu glasova. Inače Gimnazija već duži niz godina organizuje izbore za parlament po uzoru na parlamentarne. Glasački listići, sprejevi, neregularnosti, nevažeći listići…kampanja u kojoj svako ima podjednak prostor….sve to osmišljeno je sa ciljem da mladi ljudi shvate koliko je važno njihovo učešće u donošenju odluka i da apstiniranje znači ujedno i njihov indiferentan stav prema sopstvenom životu.
Dimitrije je siguran da svojim idejama mogu da započnu i realizuju dobre projekte u saradnji sa školom, veruje da mogu da pokrenu pitanja važna za sve učenike čiji su oni predstavnici…i naravno obećava da mu funkcija neće ubiti kreativnost.

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”
Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Sigurno je da većina ljudi zna da u školama postoje Učenički parlamenti. Ali gotovo je sigurno da niko ne zna kada i gde je nastao prvi parlament. Prvi Učenički parlament u Srbiji nastao je u Užicu, u Užičkoj gimnaziji! Zanimljiv i sveobuhvatan tekst o participaciji dece i nastanku parlamenta objavio je Užički centar za prava deteta http://ucpd.rs/wp-content/uploads/2019/10/vodic-kroz-ucenicki-parlament.pdf
Ako mislite da su u svim školama nastavnici i profesori blagonakloni ka postojanju parlamenta, varate se. Da li je u pitanju tradicionalizam koji pravo na odlučivanje daje isključivo nastavniku i direktoru škole ili mišljenje da je to gubljenje vremena, potpuno je svejedno.
Parlament je neophodan za zdrav razvvoj mladih ljudi. Zašto?
Zato što garantuje osnovne slobode učenika, kroz ostvarivanje prava na slobodu govora, izražavanja, slobodu udruživanja, slobodu izražavanja …
Zato što omogućava lični razvoj učenika….
Zato što omogućava saradnju, uvažavanje različitih argumenata i stavova…
Zato što podrazumeva usvajanje demokratskih vrednosti, kroz prihvatanje različitosti.
Zašto je važno da učenici budu uključeni u proces donošenja odluka kroz Učeničke parlamente?.
Zato što oni najbolje prepoznaju svoje probleme i probleme svojih vršnjaka…
Zato što je Učenički parlament glas svih…
Zato što poboljšava odnos i saradnju učenika i nastavnika
Zato što utiče na njihovu bolju informisanost.
I na kraju ono što je najvažnije, parlamente nisu odrasli dali deci i mladima, već je to njihovo osnovno pravo na samoorganizovanje i udruživanje sa namerom da sebi stvore sigurno i podsticajno okruženje.

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”
Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Otići ili ostati, pitanje koje se u ovoj zemlji postavlja već trideset godina. Oni najuporniji ostali su ovde, verujući da će sve doći na svoje mesto, verujući da će standard biti ponovo dovoljan za život a ne preživljavanje. Oni manje uporni, otišli su na kratko, kratko koje još uvek traje. O ovoj temi u emisiji ’’Pogled iz našeg ugla’’, govorili su Petra Nikolić studentkinja grafičkog dizajna i Nikola Trajković student sociologije.

Iz KOMS-a ističu da „većina podataka pokazuje da mladi nemaju ekonomsku ili stambenu nezavisnost, pa tako dosta njih radi za minimalnu naknadu, a 66% mladih živi u porodičnom stanu sa roditeljima. To sve sigurno utiče na razmišljanja i odluke mladih kada je pravo vreme za osnivanje porodice, jer je za tako nešto neophodno imati osnovne uslove – posao i krov nad glavom“. Stoga sve češće mladi nailaze na podršku svojih roditelja da odu iz zemlje nakon završene škole.

Petra voli svoj grad, zbog toga je Petra jako nesrećna što pri svakom dolasku kući vidi svoj grad kako umire, „kroz prozor autobusa vidim puste ulice“. Svoju budućnost vidi tamo gde joj se pruža šansa da bude ono što jeste, gde će moći da izrazi svoju kreativnost kroz posao koji voli, gde će moći da život planira dugoročnije a ne na dnevnom nivou. Petra takođe smatra da mnogo mladih odlazi da se obrazuje u inostranstvu

Suprotnog mišljenja je Nikola. Nikola želi da se vrati u svoj grad nakon fakulteta, verujući da kao pojedinac može da menja stvari na bolje, verujući da će naići na još mladih i ambicioznih ljudi koji dele njegovo mišljenje. On smatra da grad ima potencijala ukoliko se neko dovoljno posveti njegovom razvoju.

Oboje smatraju da neki mladi ljudi u skupštini danas ne predstavljaju njih i ne zastupaju njihove interese.

Na lokalnom nivou opšta slika je da su mladi vrlo nedostupni i nemotivisani za aktivno uključivanje, bez ikakvih ideja za svoj I opšti boljitak u zajednici.

Zaključak koji možda može i da bude odgovor jeste taj da država mora problemu da pristupi na drugi način. Mladi za državu ne smeju da budu samo statistika. Mladi imaju potrebe, ambicije I želje koje moraju da budu ispunjene kako bi ostali ovde da žive.

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”
Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Za razliku od devedesetih godina kada su ljudi odlazili zbog ratova, siromaštva, izolacije, danas ljudi odlaze ne samo zbog novca već i zato što žele da žive u uređenom sistemu. Mladi kada pomisle da napuste Srbiju razmišljaju o boljem poslu, plati, obrazovanju, ali i o životu u sistemu gde postoje jasna pravila igre

Profesorka tog fakulteta Danica Šantić je, na panelu“Migracije mladih – Da li je Beograd usputna stanica?“, navela da 45 odsto mladih od 20 do 25 godina razmišlja o odlasku iz Srbije. Ovim istraživanjem je obuhvaćeno 3.500 ispitanika i ekonomsko pitanje je glavni razlog zbog kog bi mladi otišli iz naše zemlje, a kao razlog ostanka oni su naveli vezanost za porodicu i prijatelje, kao i rešeno stambeno pitanje“. Istraživanje je takođe pokazalo da bi se 18 odsto mladih preselilo nakon fakulteta u Beograd ili neki drugi veći centar u Srbiji.

Mladi svoju šansu ne vide kroz obrazovanje, godinama unazad obrazovani mladi ljudi dočekuju srednje godine na birou. ‘’Prekvalifikovan’’ je najčešća reč koju čuju prijavljujući se za posao koji ne zahteva fakultet. Negde preko učini mu se da sviću lepša jutra jer i tako ‘’prekvalifikovan’’ radiće posao za koji će biti plaćen dovoljno da živi dostojanstveno.

I tako kada se saberu loša ekonomska situacija, nemogućnost nalaženja posla, ali i bolje plaćene radne pozicije u inostranstvu, dobijamo tužnu sliku roditelja koji mašu na autobuskim stanicama, aerodromima, uz obećanje svoje dece da će se vratiti čim uslovi budu bolji, do tada njihov zagrljaj zamišljaće preko skypa.

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”
Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

On je sladak, pažljiv, drugačiji od ostalih, zove te na svakih pola sata, ukoliko se ne javiš jer si slučajno u toaletu, dočeka te najmanje desetak paničnih poruka tipa “šta je s’ tobom”, “nešto se dešava među nama a ja to ne znam”, “ne, kaži mi ako sam ti dosadan, što me kuliraš”… Hvališ se drugaricama da imaš najdivnijeg i najbrižnijeg dečka na svetu, ukoliko ti kažu da to nije baš “normalno” ponašanje, odvratiš im da su ljubomorne, jer on tebe tretira kao princezu.

Vremenom počinje konstantno da kontroliše s’ kim se družiš i koliko provodiš vremena s’ društvom. Želi da u svakom trenutku zna gde si, s kim si i šta radiš. Ukoliko se pobuniš, nasilnik ti kaže da se tako ponaša jer brine za tebe i da je za tebe važno da mu veruješ. Ljuti se ako izađeš sa drugaricama, detaljno te ispituje o tome gde si pošla ili s kim si razgovarala. Pokušava da te izoluje od porodice, prijatelja. Optužuje osobe koje su ti bliske, govori ti da ti one ne žele dobro i ubeđuje te da ne treba da se družiš s’ njima. Nasilnik će pokušavati da te okrivi za sve što mu krene naopako. Takođe će te optuživati i govoriti da ga povređuješ ukoliko ne radiš onako kako on kaže. Takvim izjavama on pokušava da manipuliše tobom. Jako se vređa i za najmanju sitnicu i zbog toga što se oseća povređeno, smatra da mu to daje pravo da se ponaša nasilnički, jer “ti si tako nepravedna prema njemu”…

Krug se ubrzano zatvara, njegovo ponašanje se pogoršava, više ne donosiš nikakve odluke, on najbolje zna koje piće ćeš u kafiću da naručiš,  šta je prikladno da obučeš, da li ćeš izaći u grad ili ne. Postaješ nesrećna, zarobljena zver bez sopstvene volje, više ne umeš, niti imaš hrabrosti da zaustaviš, počinje da te progoni, prati, preti i na kraju upotrebljava fizičku silu.

Možda ti nisi bila u ovakvoj situaciji, možda nije bila ni jedna tvoja drugarica… I to je dobro, Ovo je bio “Pogled iz našeg ugla” a za tebe je važno da dobro otvoriš oči i da ne previdiš trenutak kad se upali crvena lampica…

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”
Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Zašto nasilje u vezama sve više biva prihvaćeno kao normalan model ponašanja i Odgovore na ova pitanja pokušali smo da dobijemo u emisiji „Pogled iz našeg ugla“ razgovarajući sa Marijom Sebić sociološkinjom i Jelenom Jovanović psihološkinjom.

Kako je došlo do toga da devojčice nemaju samopoštovanja, da šamar smatraju znakom ljubavi, ko je odgovoran?

Marija Sebić procenjuje da se ništa nije promenilo u odnosu na vreme od pre četrdeset, pedeset godina. Oduvek je važilo pravilo da devojčica ne treba da govori, da treba se ponaša kao dama. Samopoštovanje nije društvena vrednost. Devojka koja ima samopoštovanje nikad neće dozvoliti da bude seksualni objekat. Postavlja se pitanje da li društvu odgovara da žena ne bude seksualni objekat?

Pogrešno je mišljenje da je danas nasilje u porastu u odnosu na vreme od pre pola veka, danas je samo vidljivije. Kroz medije se plasira nešto što je u našem mentalitetu prihvatljiv model ponašanja, samim tim dolazimo do toga da devojčica ne prepoznaje šamar kao nasilje. Ono što je mnogo opasnije  našoj kulturi psihološko nasilje ne prepoznaje zahvaljujući patrijarhalnom društvu, ono služi disciplinovanju koje treba da pokaže devojčici, devojci i ženi „gde joj je mesto“, zaključila je Marija Sebić.

Da li suština problema leži u medijima koji kroz rijaliti programe potenciraju ovakve odnose?

Jelena Jovanović smatra da srž problema ipak treba tražiti u porodici i njihovom međusobnom odnosu. Mladi ljudi bi svakako iz drugog ugla sagledavali negativne društvene promene, vrednosni sistem… ukoliko bi u porodici nalazili bezbednu zonu i odgovore na svoje nedoumice i traganja. Preventivne radionice jesu mesto gde devojke mogu da istražuju sebe i sve ono na čemu mogu da porade, ali nisu dovoljne. Roditelji treba da budu uključeni kao podrška devojkama i onda kada se menjaju i onda kada nauče da imaju pravo da biraju „muška“ zanimanja i onda kada nauče da budu hrabre i onda kada nauče da prepoznaju nasilje i onda kada nauče da mu se suprotstave.

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”

Ovaj projekat je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije sredstvima Ministarstva kulture i informisanja. “Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”