R

RAJAC – ROGLJEVO
Rajac je srpsko selo koje se nalazi na putu između Zaječara i Negotina. Od Zaječara je udaljeno 50, a od Negotina 25 kilometara. To je vinogradarsko ratarsko-stočarsko seosko naselje zbijenog tipa . Smešteno je na prosečno 80 metara nadmorske visine, na levoj dolinskoj strani Timoka, desne pritoke Dunava. Spada u stara srpska naselja (raseljena, pa kasnije obnovljena). U okolini Negotina ima nekoliko sela poznatih po „pivnicama”, kamenim kućama u kojima se pravi, pije i prodaje domaće vino. Najpoznatije je selo Rajac. Pivnice je u ovom poznatom selu prvi gradio Dima, Bugarin iz Prilepa, oko 1880. godine. U Rajcu je u jednom periodu bilo 320 kuća i isto toliko pivnica, među kojima je oko 270 registrovano, ali je manji broj aktivnih. Pivnice su pohotne, privlačne, daju sve, a uzimaju malo. Kako su ga mnogi nazvali, selo vina građeno je kamenom iz rudnika s druge strane brda. Selo pivnica Rajac ima svoju arhitekturu, kao Pompeja. Od 1982. je pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Poput Rajca i Rogljevo koje takođe pripada opštini Negotin , je vinogradarsko ratarsko-stočarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 14 km južno od Negotina. Smešteno je na prosečno 120 metara nadmorske visine, na levoj dolinskoj strani Timoka. Po predanju Rogljevo je jedno od najstarijih naselja u Krajini. Današnje naselje povezuje dve odvojene fizionomske celine: Rogljevo, glavni deo naselja sa dva „kraja“ (Gornji i Donji) i Rogljevske pivnice (sezonsko naselje gde se prerađuje grožđe i drži vino i rakija).Sada, nadaleko poznate Rogljevačke pivnice su, na nadmorskoj visini između 80 i 110 metara. Nekada ih je bilo više od 300, a danas ih je 122, od kojih se njih 40 još koristi za pravljenje vina, dok je osam pivnica pretvoreno u izložbene prostore. Većina ih je izgrađena između 1859. i 1890.godine.

Rajac – Rogljevo

RGOŠKA BANJA
Na obali Svrljiškog Timoka u Rgoškoj Banji kod Knjaževca nalazi se lekovito izvorište Banjica. Topla voda kojoj se pripisuju lekovita dejstva jedan je od glavnih razloga, zbog kog veliki broj ljudi posećuje ovo kupalište. Ovaj termo-mineralni izvor od davnina se koristio a tome svedoče i ostaci rimskog kupatila. U srednjem veku ovo mesto se smatralo za sveto, a sama banja dobila je na značaju tek posle 1. svetskog rata kada se u Knjaževcu osniva Društvo za izučavanje termo-mineralnih voda i izgradnju Rgoške Banje.
„Možemo reći, na osnovu ispitivanja koje je izvršio Geoinstitut iz Beograda, da je voda u Rgoškoj Banji topla sub-termalna voda, temperature 28 stepeni. Imamo prisustvo različitih elemenata koji blagotvorno utiču na zdravlje. Pre svega tu je radon koga možemo videti kada pogledamo vodu i uočimo mehuriće koji izbijaju iz nje. Imamo magnezijum koji povoljno utiče na kardiovaskularni sistem, a primećeno je brže zarastanje plitkih ogrebotina i rana zbog prisustva mangana. Zbog toga lokalno stanovništvo, ali i ljudi sa strane rado koriste ovu banju za lečenje reumatskih tegoba i nekih nervnih oboljenja“, kažu upućeni. U okviru ovog kompleksa postoji ugostiteljski objekat, dečiji park i mali bazen za decu. Na ovom prostoru postoji čitav niz izvora koji izbijaju na površinu, neki izvori se javljaju na obalama Svrljiškog Timoka, a neki su potopljeni.

Rgoška banja

ROMULIJANA
Felix Romulianaje carska palata podignuta po zamisli rimskog imperatora Galerija Maksimilijana, na prostranom platou Gamzigrada, u blizini Zaječara. Galerije, rođen u ovoj oblasti, ovu palatu podigao je u 3. i 4. veku sebi i svojoj majci Romuli, po kojoj ju je i nazvao. Pripada posebnoj kategoriji spomenika rimske dvorske arhitekture vezane isključivo za razdoblje tetrarhije i predstavlja najočuvaniji primer te arhitekture. Palatu okružuju snažni bedemi koji su štitili sam grad – palatu od upada varvara. Otkriveni su ostaci starijeg i mlađeg utvrđenja, podignutim u vremenskom intervalu od desetak godina. Komunikacijom koja je spajala istočnu i zapadnu kapiju prostor unutar bedema je podeljen na dva dela različite namene. Severnu polovinu obuhvata kompleks carske palate sa malim hramom i monumentalnim žrtvenikom, dok se na južnoj polovini nalaze objekti za javnu upotrebu (veliki hram sa dve kripte pravougaone osnove i terme) i objekti za opsluživanje palate. Objekti su bogato ukrašeni freskama, štukaturom, podnim mozaicima sa figuralnim i geometrijskim motivima.
Od prve decenije 4. do sredine 6. veka u nekoliko mahova menjaju se naziv, izgled i osnovna funkcija. Već u drugoj polovini 4. veka Romulijana je zapuštena palata, a posle provale Gota i Huna postaje malo vizantijsko naselje koje se pod nazivom Romulijana pominje u spisku mesta obnovljenih u vreme Justinijanove vladavine. Gamzigradski dvorac je poslednji put oživeo kao utvrđeno slovensko naselje 11. veka. Sistematska arheološka istraživanja traju od 1953, a na otkrivenim objektima kontinuirano se vrše konzervatorski radovi. Lokacija Gamzigrad – Romulijana je 2007. uvrštena u Listu svetske kulturne baštine UNESCO-a.

Felix Romuliana

Ovaj projekat je sufinansiran sredstvima Ministarstva kulture i informisanja
,,Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”