Š

ŠARKAMEN
Rimsko nalazište Vrelo nalazi se na desnoj obali Vrelske reke, na 6 km zapadno od sela Šarkamen, kod Negotina. Ovaj lokalitet prvi je zabeležio Feliks Kanic 1889. godine, a arhitekta Đurđe Bošković  skicirao je 1947. godine vidljive objekte: utvrđenje, most i hram – na desnoj obali Vrelske reke i terme – na levoj obali. Prva arheološka istraživanja na Šarkamenu preduzeli su kustosi Muzeja Krajine u Negotinu, Milica i Đorđe Janković 1975. godine, kada su nađeni delovi carske porfirne skulpture. U periodu 1994–2003,  SANU,  Arheološki institut u Beogradu i Muzej Krajine u Negotinu vršili su sistematska arheološka istraživanja ovog nalazišta. Pod upravom akademika Dragoslava Srejovića, arheološkim istraživanjima rukovodio je dr Miodrag Tomović, viši naučni saradnik Arheološkog instituta. Otkriveno je više objekata na desnoj i na levoj obali Vrelske reke, među kojima su najznačajniji utvrđenje carske rezidencije i memorijalni kompleks sa carskim mauzolejom i konsekrativnim tumulom. U mauzoleju  su otkriveni kremirni ostaci carice sa setom ličnog zlatnog nakita. Kasnoantički rezidencijalno – memorijalni kompleks je kvadratne osnove, sa zidovima rađenim od kamena i dekorativnim libažnim redovima od opeka. Kompleks ima deset kula, unutrašnjeg prečnika 9 m i spoljnjeg 15 m. Fragmenti porfirne skulpture cara na tronu nađeni su na padini južno od memorijalnog kompleksa. U mauzoleju je sahranjena carica-majka sa setom zlatnog nakita. Kompleks na Šarkamenu podignut je prema Galerijevoj palati Felix Romuliana na Gamzigradu i memorijalno – sakralnom kompleksu na Maguri, posvećenom caru i njegovoj majci Romuli. Vrelo – Šarkamen je ekskluzivan spomenik rimske kulture, a zlatan nakit iz mauzoleja, koji se sa sigurnošću može pripisati ženi iz carske porodice, je spektakularan nalaz, jedinstven na prostoru Rimskog carstva. U tri kampanje arheoloških iskopavanja (2013-2015) pažnja je usredsređena na dva sektora utvrđene palate – monumentalnu jugoistočnu kulu kružne osnove (kula 8) i zapadnu kapiju sa pripadajućim kulama, od kojih je južna poligonalna (kula 1), a severna kružna (kula 2).
Istraživanja ovog, u svetu jedinstvenog,  arhitektonskog kompleksa, značajna su kako za arheologiju i istoriju naše zemlje i šire Rimskog carstva, tako i za razvoj kulturnog turizma u Negotinskoj Krajini i Srbiji. Naime, arheološka iskopavanja, praćena konzervatorsko-restauratorskim radovima na arhitektonskim spomenicima, preduslov su za prezentaciju i promociju rimskog nalazišta u Šarkamenu, kome je 1994. godine dodeljena kategorija kulturnog dobra od velikog značaja za Republiku Srbiju.

Šarkamen

ŠĆEKIĆ MIKA
Milorad Mika Šćekić bio je neprevaziđeni kozer, iz prve ruke, šmeker bez pardona, zabavljač kome para nije bilo, čovek koji se sistematski bavio-boemijom. Bio je svojevremeno, populrni Mika i nepopravljivi maštar,  neuporedivi vaga bundo izuzetno  nemirnog i neuništivog duha, šarmantni bokser u književnosti i obrnuto, znatiželjni avanturista po životnom opredeljenju, a, iznad svega, nedostižni – šeret. Ceo boemski Zaječar, kako su zapisali hroničari tog vremena, znao je i zavideo mu na tome, da je Mikin najbolji prijatelj bio bard pozorišne umetnosti  Zoran Radmilović, za koga se u teatarskim krugovima i kuolarima na veliko pričalo da je u Mikinoj klasi, završio pozorišnu akademiju, a potom i akademiju života, družeći se sa njim, mada u najpre kafanskim učionicama.
Profesori Miku pamte kao izuzetno pismenog učenika. U mlađim godinama bio je uspešan i sjajan bokser zaječarskog Timoka, u lakšim kategorijama, ali i neumorni zabavljač u ringu.U zrelom životnom dobu Zaječarcima je najviše ostao u sećanju kao rukovodilac turističkih organizacija u gradu i upravnik DIT-a, Društva inženjera i tehničara, gde je provodio maltene, po ceo dan.
U boemskom životu , načinu na koji se šalio, koji je kod svih izazivao smeh do suza, a koji je predstavljao i vrstu maske , iza koje se krio beg od privatnih problema, sekiracija, i muka koje su ga pritiskale, a za koje su sem njega znali samo njegovi najbliži. Mnogi su pričali, neki zapisali da je Mila i zbog toga bio istinski životni genije.

Milorad Mika Šćekić

ŠIPURIJADA
Glavni motiv na kome se zasniva manifestacija je šipurak, jestiva divlja biljka koja raste na obroncima šuma. Organizatori „Šipurijade“ pripremaju takmičarski, revijalni, umetnički, obrazovni i zabavni program. Održava se takmičenje za najveći i najlepši šipurak, za najbolju marmeladu od šipka, najoriginalniji recept sa tim voćem, najlepše uređenu tezgu, najbolji likovni i literarni rad.
Učešće u kategoriji literarnih i likovnih radova predviđeno je samo za decu iz predškolskih ustanova i osnovnih škola. Manifestacija se održava u zgradi seoskog Zadružnog doma u Novom Koritu, poslednjem naseljenom mestu na putnom pravcu od Minićeva prema granici sa Bugarskom.

Šipurijada

Ovaj projekat je sufinansiran sredstvima Ministarstva kulture i informisanja
,,Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva”