Zoranov brk, poslednje večeri festivala, pripao Slobodi Mićalović

POSLEDNJA PREDSTAVA IAKO VAN KONKURENCIJE ZA NAGRADE „FRENKI I DŽONI“ NAGRAĐENA ZORANOVIM BRKOM – ZORANOV BRK PRIPAO JE SLOBODI MIĆALOVIĆ ZA TUMAČENJE ULOGE FRENKI – „JAKO SAM IZNENAĐENA I SREĆNA ZBOG NAGRADE, POGOTOVU ŠTO NISAM OČIKAVALA“
Ako je suditi po dužini aplauza i po reakcijama publike u toku komada „Frenki i Džoni“ u potpunosti je opravdana odluka stručnog žirija 25. Dana „Zorana Radmilovića“ da i ove večeri dodeli Zoranov brk. Iako je predviđena da bude igrana u čast nagrađenih, nije ostala bez nagrade. Bio je to večeras praznik pozorišta u punom smislu te reči. Ne samo zbog sjajnog teksta Terensa Mek Nelija, nadahnute režije Tee Puharić nego pre svega zbog briljantne igre glumaca Slobode Mićalović i Igora Đorđevića. Frenki i Džoni je aktuelan i neophodan komad, jer se svi ponašamo kao da smo samim rođenjem toliko emotivno povređeni da bi do kraja života trebalo od nečeg da se branimo sopstvenim iluzijama iza svojih štitova nedodirljivosti, a to neminovno vodi ka praznini. Ovaj komad govori o skidanju oklopa i gardova. O dozvoljavanju mogućnosti da budemo voljeni. O dozvoljavanju mogućnosti da budemo povređeni. Svi tražimo ljubav, ali da li smo sposobni da volimo? Ova partija šaha dvoje inteligentnih i atraktivnih, ali emocionalno osakaćenih ljudi, ipak je dirljiva jer oni pristaju da daju šansu vezi koja od starta izgleda osuđena na propast i osvajaju nas idejom da i „autsajderi“ mogu jednostavno uploviti u luku ljubavi. Jer, kao što Džoni kaže: Nikada ne biraš ljubav. Ona bira tebe.
Kao da nam je, a jeste, sve u tom komadu poznato, osim osnovne priče. I situacije, i odnosi i replike. Publika je bila oduševljena, žiri takođe, što je i dokazano odlukom da i ova predstava bude nagrađena Zoranovim brkom. Zoranov brk ponela je Sloboda Mićalović. Vidno uzbuđena na pres konferenciji rekla je: „Jako sam iznenađena i srećna zbog nagrade, pogotovu što nisam očekivala“. Da je Brk otišo u ruke Igora Đorđevića, ne bi bilo greške. Sjajna predstava zaista. I nekako idealna da se spusti zavesa za kraj 25. Dana „Zorana Radmilovića“.

Prethodni članci

Leave a Comment