,,Nana“ je ogledalo nas samih

Zaječarska publika je treće festivalske večeri Malih pozorišnih formi, uživala u monodrami ,,Nana“ koju je po tekstu Emila Zole, a u režiji Tijane Vasić, maestralno odigrala mlada glumica Milena Božić. Ova raskošna priča o sladostrasti, o predaji, ljubavi i ljudskoj požudi prikazuje nam francusko društvo u vreme Drugog svetskog rata, a u centar zbivanja stavlja prelepu mladu devojku iz najnižih društvenih slojeva. Ona dospeva u pozorište Varijete u Parizu i igrajući Veneru postaje miljenica publike. Ta zanosna devojka po kojoj se i roman zove Nana, neminovno postaje i predmet opsesije brojnih muškaraca sa kojima se poigrava, zbog kojih pati, zbog kojih i prerano odlazi sa ovog sveta. Nana je priča o ljudskim niskostima i nagonima. Ona je obilje krajnosti, neko ko je zagazio u baru greha. Konačno ona je ogledalo nas samih. Monodrama ,,Nana“ je master rad Milene Božić, na FDU u Beogradu i trenutno se izvodi kao predstava u okviru nezavisne produkcije. Upravo je ,,Nana“ ženski lik iz dramskog dela, za kojim je Milena tragala, sa muškim karakternim osobinama i hrabrošću da preuzme inicijativu.

,,To je zapravo žena koja ima muški princip unutar svog bića, koja se ne povinuje društvenim normama, kodeksima, a jeste zbir svoje prošlosti, sredine, genetike, koja ju je takvom stvorila. Mislim da ne postoje ženski likovi koji su aktivni subjekti u dramskoj radnji. Ja sam imala neku viziju šta bi Nana trebala da bude. Kada sam pročitala roman i aplicirala za master rad, odmah sam znala da bih baš nju želela da radim. Trudila sam se da uhvatim tu srž svih strasti, niskosti, nagona, koji se javljaju iracionalno u čoveku, a čini mi se da je Nana zbir svega toga. Žudi više nego što joj prija, sa druge strane dela više nego što misli. Vrlo aktivno uzima učešća u tim svojim nagonima i traži da im utoli glad. Sve je to prouzrokovano primarnim nagonom moći za dokazivanjem u jednoj društvenoj hijerarhiji koja ima svoja pravila, ali koje je Nana odlučila da zaobiđe. Inače publika od grada do grada je zaista drugačija. Često je naša igra propraćena i smehom i mi smo na to navikli, jer želimo da ona bude pre svega jedna kabare predstava. Imala sam sreće da ovaj komad igram često i van Beograda i smatram da je ta decentralizacija pozorišta izuzetno važna. Mislim da je zabluda da je u Beogradu centar kulture. Naprotiv ljudi iz manjih sredina su otvoreniji i nekako prisutniji jer nemaju tu privilegiju svakodnevnog odlaska u teatar“, rekla je glumica Milena Božić.

Milena smatra da je monodrama veoma zanimljiva forma koja predstavlja pravi izazov za glumca, te govori o njenim unutrašnjim borbama i odlukama tokom pripreme ove predstave. ,,U početku sam imala tu bojazan kada se u meni rodila ideja da radim tu vrstu forme koja jeste najzahtevnija za glumca. Ali isto tako mislim da je divna i blagorodna jer se kroz takvu formu glumac razvija. Uvek je moguće razraditi je i unaprediti i u tom smislu pratiti njen rast i razvoj kroz godine. Trudila sam se da ova predstava bude pre svega dinamična i uzbudljiva. Igram je pune 4 godine od kada sam masterirala, i upravo je to divna stvar koja se tiče monodrama, a to je da se igraju godinama.Nadam se da će i ova moja još dugo trajati“ istakla je glumica Milena Božić.

Dramatizaciju za predstavu uradili su Milena Božić i Neda Gojković, kompozitor i korepetitorka bila je Petra Petrović, kostimografkinja Jovana Pantić, scenograf Nikola Nikolić, dok je scenske pokrete osmislio Anđelko Beroš.
Festival malih pozorišnih formi traje do 21. novembra i publika će biti u prilici da vidi još 4 predstave. Najbolju predstavu festivala odabraće tročlani žiri u sastavu teatrolog mr Spasoje Ž. Milovanović, predsednik, glumica Nataša Petrović, član i glumac Miloš Tanasković, član. Biće dodeljena i nagrada publike za najbolju predstavu. Gledaoci svake večeri ocenjuju predstave od 1 do 10.

Prethodni članci